PROKLETSTVO ODGOVORA KOJE POČINJE S DA

Ima jedna prokleta navika u nama. Toliko je prokleta da zaboravljamo na sebe. To je navika kako mislimo da se od nas očekuje da na svaku molbu za pomoć, mi kažemo DA.

Ako smo kroz naše odrastanje okruženi ljudima koji se nisu izborili za svoj bolji život, onda najverojatnije je da nam je ugrađena ta navika kako ćemo se osjećati krivima, ako se nekome zamjerimo u slučaju odbijanja pomoći, ali to je samo naša nametnuta nam imaginacija.

Ljudi koji za svoje osobne ciljeve, navikli da iskorištavaju druge, bez srama će nam se obratiti za pomoć i to, zamislite, kad god im ona bude trebala. Mislite da je to u redu?

Sjetimo se samo, koliko puta smo nekoga zamolili za pomoć, a odgovor koji smo dobili je bio nemilosrdno izrečeno NE.

A ono što je najgore, koliko puta smo dobili odbijenicu za pomoć od onih kojima smo uvijek pri ruci kada njima treba, bez obzira odgovara li nama to ili ne!?

Pa što se čudimo? Upravo sam vam napisao kako nitko nije obavezan pomagati svima. Sigurno nismo prioritet u životu nekoga, kome smo nebrojeno puta pomagali, a oni nam to dokazuju s jednim velikim NE.

Ali, nitko nas ne tjera da nekome pomažemo neograničeno. To je ono, što su nam kroz odgoj ugradili roditelji, koji su isto tako sigurno bili nečije žrtve za pomaganje.

Ponekad je stvarno dobro pokazati ne zainteresiranost kako bi neke stvari došle na svoje mjesto.

Moramo se naviknuti da onim ljudima, koji nas uporno iskorištavaju, jednom za svagda kažemo jedno veliko NE.

Ako želimo živjeti slobodni od tuđeg tereta i tuđih obaveza u njihovim životima, trebamo donijeti odluku da možemo reći NE. I ne, nemojte se brinuti za posljedice svojih odluka jer se nismo ni brinuli za posljedice dok smo drugima bile sluge na raspolaganju.

Nitko ne može od nas očekivati da smo nihovi duhovi iz čarobnih svjetiljki i da ispunjavamo njihove potrebe.

Zagreb, 20.04.2021.