O MOJIM STATUSIMA
Vrlo često razmišljam o svojim jutarnjim statusima. Ponekad je stvarno uspjeh održati svoju pozitivnost u njima, danas kada toliko ljudi svakodnevno koristi Facebook i ostale društvene mreže, s namjerom, da se osvećuju drugima, pišući svoje komentare i statuse koristeći sve vrste mržnje i netrpljivosti.
Govorim o svojim statusima, koje postavljam skoro svakoga jutra i tako evo punih 8 godina, a za koje znam da ih mnogo ljudi čita. Jedan manji dio vas ostavlja lajk, te još manji dio vas, stvarno divnih duša, uzvraća s dobrodošlicom za novi dan.
O statusima.
Statusi koje objavljujemo, samo su trenutni odraz našeg duhovnog mira ili nemira. Mi sami biramo način, na koji ćemo se igrati kroz život, koje ćemo igračke tom prilikom koristiti, te na taj način sami biramo kako ćemo zaokupiti svoje životno vrijeme, na ovome planetu.
Mnogo puta kroz svoje statuse pišem, kako su naše misli odraz našeg načina na koji živimo. Mnogo misli kroz naš mozak prođe u toku dana, odnosno života, ali samo one misli, kojima dajemo na važnosti, su one misli koje upravljaju nama, a rezultat toga je način na koji živimo.
Kada su naše misli zatrovane negativnom vibracijom, postajemo zatvoreni, puneći se mržnjom koja nam daje ništa drugo, nego osjećaj težine.
S druge strane, kad nam je srce puno ljubavi, zadovoljstva i sreće, tad nam osmjeh ne silazi s lica, nije nam ništa teško odrađivati u životu.
Jer kada nismo opterećeni s drugima, jednostavno letimo prema naprijed.
Tu dolazi i jedno pitanje, koje sebi postavljam:
-Jesam li stvarno toliko opušten i je li moj pogled na život, stvarno pozitivan ili ne!?
Jedan od mnogo brojnih opisa *pozitivnosti*, bi izgledao ovako: kada smo pozitivni, napredujemo, idemo samo prema naprijed upoznavajući nove ljude, kojima se sviđa ta naša pozitivnost. Čovjek može napredovati samo tada, kada oko sebe ima ljude, koji su na istom vibracijskom nivou, te spajajući energije zajedno s njima, može se poletjeti u neograničene visine. Obrnuto tome, ako oko sebe imamo pesimiste, od njihovog crnog oblaka često nećemo primijetiti ni sunce kako sja.
Što je s ljudima iz naše prošlosti?
Svi mi imamo neke ljude, koji su nam nekad bili mnogo bliži, a s vremenom su se udaljili od nas. Ti ljudi, u pravilu, ne trebaju biti loši ljudi. Oni su s vremenom shvatili kako nas više ne prepoznaju, te će reći kako smo se promijenili i postali čudni. I da, popstupno će nas ostaviti u tom nekom, samo za nas, pozitivnom energetskom bunilu.
Ima i takvih ljudi, koji se kroz svoju priču o sebi i načinom na koji žive, zakopavaju na mjestu, te sebe zavaravaju kako im je odlično, tu gdje jesu, a u biti to su ljudi koji se plaše promjena, osjećajući se ugodno u tom svom svijetu.
Postoje i ljudi, koji će svoju stagnaciju objašnjavati na zločest način, pljujući po nama, šireći negativnu vibraciju o našem uspjehu. Takvi ljudi će, svakog puta kada čuju da netko pozitivno priča o našem uspjehu, uvijek imati negativno objašnjenje, zašto smo mi naglo odskočili od njih.
Takva vrsta ljudi, oko sebe okuplja ljude koji su na istoj, uglavnom negativnoj vibraciji. Oni se boje da polete prema naprijed, te će se sigurno, uvijek ugodno osjećati samo u društvu onih istomišljenika, koji su na njihovoj vibraciji ogovaranja te optuživanja drugih, koji su uvijek krivi za njihovu nesreću.
Zato danas, kad mi zbog mojih pozitivnih statusa netko prigovori, kako nisam realan, da previše visoko letim, te da nisam svjestan u kojem vremenu živim, ja znam da sam na dobrom putu. Na onom putu gdje vidim nove prilike, koje su za mnoge bajka.
I ja sam nekoć mislio da sam realan, pisajući kritike o politici i ekonomiji naše zemlje, misleći kako realna kritika ne može biti loša kritika. Ali, s vremenom sam shvatio kako je svaka kritika, u biti ipak samo kritika, a kad kritiziramo, naše misli nikad ne mogu biti pozitivne.
Ako pogledate učenje Isusa, on nije trošio svoje propovijedi kritizirajući tadašnje društvo, već je stalno govorio o ljubavi. Prilikom svojih propovijedi nikada nije provjeravao tko je kakve vjere, već je govorio o kršćanstvu, propagirajući ljubav, pažnju, suosjećanje, što je gotovo bilo nedopustivo u to vrijeme ratnih zbivanja.
On, koji je sin Božji nije osuđivao, zato, odakle nama običnim smrtnicima pravo da osuđujemo?
Da, koristio sam Facebook da bih se mogao osvećivati drugima, kritizirajući njihov rad te odnos prema meni. I zamislite, uvijek je bilo onih koji su se na moj negativan status, priključivali s negativnim komentarima.
S vremenom, shvatio sam kako ne želim, svakog puta kada otvorim Facebook, čitati negativne komentare koji su redovito pristizali na moje kritične statuse.
Odlučio sam promijeniti svoju realnost. I sada je ona u potpunosti drukčija.
Meni je lijepo letjeti, biti neopterećen s realnošću drugih ljudi, jer stvaram svoju realnost. I da, itekako sam svjestan vremena i trenutka u kojem živim.
Netko će zapaliti cigaretu, a ja ću pojesti komad voća. Svi živimo u svojoj realnosti, svi smo odgovorni za svoj život.
Ja idem dalje, a vidim da danas i mnogo ljudi sve više shvaća kako mogu mijenjati svoj život.
Odavno sam naučio, da kada stojite na mjestu, tada stagnirate, a onaj koji stagnira, on kreće unazad.
Zamislite da stojeći na mjestu, odbacite mobitele, kompjutere, internet? Hoćete li tako, stojeći na jednom mjestu, uspjeti napredovati?
Prema tome, kada vidite da netko sam sebi stvara muku, a ne želi pomoć, ostavite ga da uživa u tome, a onome tko vam svoj osmjeh nudi, uzvratite mu na isti način te krenite zajedno, s tim osmjehom, na moj slijedeći jutarnji pozitivni status.
Hvala vam što čitate moje misli.
Nadam se uskoro i u prvoj knjizi s mojim jutarnjim statusima.
Zagreb, 1.1.2018.
