Što god da radimo u životu, princip stvaranja je isti. Prvo je potrebno osmisliti plan te tek onda,krenuti u ostvarivanje istoga. U protivnom, bez plana smo kao bez glave.
Jedna od najvećih grešaka koju radimo na samom početku, je ujedno i razlog brzog odustajanja od provedbe planova.
Ako mislite kako je pravilno razmišljanje, da za neke rezultate u samom početku, ne treba mnogo ulaganja, dovodi do vjerovanje da početak uspjeha nekog plana treba vidjeti odmah, od starta.
Drugim riječima, ako mislimo da dugoročne rezultate možemo dobiti kratkoročnim ulaganjima je čista zabluda. To vam je isto da mislite kako je neka mlada osoba uspješna u životu, samo zato, jer vozi skupo auto. Ako idete provjeravati porijeklo tog auta, ili su ga roditelji poklonili ili ga se zaradilo na nepošten način. Znači li to da je osoba sposobna i uspješna da napravi velike stvari u životu?
Samo površni način razmišljanja može dovesti do zaborava, kako su najveći planovi na svijetu nastali na isti način, kao i najljepši cvjetovi koje naše oči mogu vidjeti.
Cvijet se na početku zasadi iz sjemena, te neko određeno vrijeme mi ne vidimo nikakav napredak. Dapače, ako ne znamo što smo posadili, ne možemo ni imati uvjerenja kako će iz tog sjemena izrasti lijep cvijet.
Da vam netko krene preorati taj prostor, gdje ste cvijet zasadili, naravno da bi ste se trgnuli i spriječili ga u tome. Taj drugi neće shvatiti o čemu je riječ jer, istini za volju, on ne vidi ništa osim zemlje.
Obično za neki cvijet ili biljku općenito, kažemo da je počeo živjeti onog trenutka, tek kada se vidi zelena klica kako izlazi iz zemlje.
Ali istina je drukčija, taj cvijet živi već neko vrijeme.
I svaki takav cvijet, pokazat će svu svoju ljepotu samo, ako ga nastavimo zalijevati.
Prema tome, vjerovati u nešto što drugi ne vide je sasvim normalno. To vjerovanje u sebe, razlikuje trajno uspješne ljude od trenutno uspješnih ljudi koji u uspjeh vjeruju, ali samo onda kada vide da se on upravo događa. Sve ostalo vrijeme, prirodnog sazrijevanja od ideje do ostvarenja, je za njih bacanje vremena.
Kod trajno uspješnih ljudi, čak i privremeni zastoj ih ne baca u očaj, jer kad im zapne, oni sjednu, odmore, popiju kavu, odmore, analiziraju rezultate, odmaraju, skupljaju energiju, odmore…
Nakon izlaska iz krize, ovi privremeno uspješni će u nove pobjede krenuti umorni, bez energije, iznervirani zbog trenutnog stanja nemoći , te će im i najmanji kamenčić na cesti zasmetati.
Trajno uspješni ljudi, jesam li već napisao kako su za vrijeme krize odmarali, oni čuvaju snagu, shvaćaju da je kriza prolazna, skupljaju informacije te se pripremaju krenuti, odmorni, punom parom prema naprijed.
Najgore u ovom procesu je, imati krizu sa samim sobom. Ako tu krizu niste riješili, kada dođe do prave krize, kretat ćete se sa strahom od svega, pa i svoje sjene.
Bilo kako bilo, svatko bira svoj put.
I da,umalo dane zaboravim…
Ako mislite da vas ljudi neće ozbiljno shvaćati, ako se za vrijeme krize zbog neizvjesnosti ne krivite od straha, ako neprestano ne kukate, onda je vrijeme da shvatite da takve ljude ne zanimaju vaši uspjesi već upravo ono drugo…vaš neuspjeh da se s njime mogu naslađivati.
Vrijeme izigravanja pačenika, kako bi nas ljudi ozbiljno shvatili da nam nije dobro u životu,ostavili smo u 19 om stoljeću…
Izađite iz njega…Mi smo u 21om.