Jedna od glavnih karakteristika, one vrste ljudi, koji su odlučili sebi dati osobinu „neuspješnih ljudi“ je to, da se oni sami pretvaraju u žrtve. To je vrsta ljudi, koja nije  rođena kao žrtve, u nemirnom prostoru, kako bi samim rođenjem postali žrtve nekog opasnog režima. To su ljudi, koji odbacivanjem od svih ljepota, sebe stavljaju u poziciju žrtve.
Razlozi su različiti. Neki to postaju zato što se osjećaju napuštenima, neki jer se osjećaju prevarenima, ali u biti, ti ljudi koji sami sebe postavljaju u „status žrtve“, na takav način pokušavaju opravdavati  svoj neuspjeh, koji im se kroz život nagomilao.
Načinom na koji žive, oni se poistovjećuju sa stanjem „biti žrtva“, te nesvjesno tone sve dublje, propuštajući sve prilike koje im se pružaju, kako bi mogli nastaviti dalje.
Način na koji oni počnu živjeti, kroz sve te laži koje pričaju o sebi, te kroz stalna ponavljanja istih, kako su oni stvarne žrtve, te laži s vremenom postaju njihova živa stvarnost.
Takva vrsta ljudi, zatvara se u neki svoj svijet u kojem se vrlo uspješno, začahuruju. Oko sebe počinju okupljati, ne istomišljenike, već samo one ljude koji će njih priznavati kao vječne žrtve, one ljude koji će ih postaviti na sam tron, s krunom na glavi, krunom njihovog kraljevstva mučeništva.
Zanimljivo je da takvi ljudi nikada ili vrlo rijetko, uz sebe neće prikupljati istomišljenike, koji bi, ne daj Bože,imali više argumenata od njih, te bi na taj način postojala mogućnost da ih svrgnu s trona mučeništva, te bi oni pred ljudima, postajali veća žrtva od njih samih.
To stanje „biti žrtva“ znači, biti sebi i svima, koje su okupili oko sebe, najbitnijim životnim pitanjem. Njima su uvijek, ali baš uvijek, za sve krivi neki drugi, koji su ih doveli do tog stanja. Banke, društvo, rodbina, prijatelji, sasvim je nebitno kojim redom, ali svi su drugi ti, koji su ih doveli do toga da su se oni, inače poslovni i uspješni, morali ukopati, tj. zakopati se na mjestu gdje se sada nalaze.
Njihovo je uvjerenje, da je sva moć za promjenama, daleko izvan njih. A cijelo to stanje izaziva pesimizam, stres, koje vrlo uspješno dijele i na svoju obitelj te prijatelje, jer se i oni moraju brinuti i patiti istodobno. I najbliži su prisiljeni biti žrtve tog stresa, što uvelike pozdravljaju u farmaceutskim industrijama.
Ovaj tekst je odraz moga i samo moga razmišljanja. Nema nikakve poveznice na rad nekog drugog. Ne dopuštam da se bez moga, isključivo pismenog odobrenja dijeli i kopira ni u jednu svrhu.
Split, 23.10.2017.