Očekivanja!
Ovu priču ću vam ispričati iz svog kuta gledanja. Ono što sam naučio iz života, a glasi: -„Onaj kome nedostaješ, javit će ti se!“.
Uvijek sam jako mnogo držao do kontakta s ljudima. Zato sam i svoj život posvetio poslovima koji se baziraju na komunikaciji.
Iskreno govoreći, kad vam je stalo do ljudi ili pak jednostavno želite da ih čujete što je s njima, jednostavno im se javite. Zar ne???
S vremenom, ljudi kroz svoje živote idu dalje i što se desi, odjednom im postanete netko od koga očekuju da je sasvim normalno da ćete se uvijek javljati njima, zaboravljajući da je za dobre rezultate naših međusobnih kontakata bitan onaj tren, obostrane komunikacije.
I nakon nekog vremena, ako nema komunikacije, poznanstvo po malo počne štekati.
Da objasnim jedan svoj test koji sam počeo provoditi, ali uz vrlo bolne rezultate, koji nam često znaju govoriti da previše trošimo vremena na nekim ljudima, koji nisu više spremni da svoje životne događaje dijele s vama.
Vrlo često znam, kada mi dosadi da ja često budem taj, koji će zvati druge, odlaziti im u posjete, kada sam ja taj koji potiče neka druženja, kažem sam sebi da je došlo vrijeme čekanja.
Što da čekam?
Jednostavno da vidim koliko i uopće da li nedostajem nekome.
Često zna proći i jako dugo vremena dok se netko uopće sjeti javiti, jer naviknu da ih vi zovete. Htio ja to ili ne, neke ljudi jednostavno stavljam sa strane, jer čekam da se sjete da postojim i da mi se jave.
U međuvremenu, oni koji su navikli da se vi uvijek javljate, nakon što ste im se prestali javljati, zaborave da ste vi ti, koji ste uvijek zvali.
Kad ih netko priupita gdje ste, što je s vama, oni kažu da ne znaju što je s vama, da ste se prestali javljati te da ste se sigurno nešto naljutili na njih odnosno da ste vi ti koji ste na njih totalno zaboravili.
Znači, vi postajete odjednom krivi jer ste vi prekinuli kontakt, a ne oni, koji su navikli da trčkarate okolo njih.
Eh…i onda na snagu dolazi Facebook koji je sve nekako sjebao. Takvi ljudi svoje ne javljanje vama, riješe na način da vam par puta, onako uz put, nešto lajkaju i komentiraju jer ipak, vi ste krivi što ste im se prestali javljati.
Nisu oni krivi što se vama ne javljaju, pa nisu vam se nikada ni javljali, zar ne!?
Ali hoće jednog dana, kad im zatrebate, to sigurno!
Da završim, vi koji me dugo niste čuli, a kao dobri smo frendovi, razmislite…
Jesam li ja zadnji zvao, pa sad čekam da vidim hoćete li se sjetiti vi mene, da postojim!?
Ako vam više ne kucam na vrata, razmislite, jesam li ja zadnji koji sam kucao na vaša vrata, pa čekam da vidim, znate li gdje su moja vrata?
Ako me smatrate prijateljem, je li normalno da o vašem životu i svemu što vam se događa u životima, pročitam preko Facebooka, kao i svi o ni koje možda i ne poznajete ili pak površno, a prijatelji su vam, kao i ja,na Fb???
Ja čekam, čekat ću jer mi nije teško, samo sam se umorio biti onaj od koga očekujete da bude taj koji će vas neprestalno podsjećati na naše prijateljstvo…
Očekujte jer ja samo čekam da se sjetite našeg prijateljstva…
Prijatelji stari, prijatelji budući…
Zagreb, 20.06.2017.
Ovaj tekst je moj osobni stav na zadanu temu i ne dozvoljavam da ga se dijeli, ni na koji način. Zahvaljujem na poštivanju moje želje.
