PUTOVANJE JE NAJBOLJA EDUKACIJA
Kada govorimo o procesu „putovanja“, sam proces se ne odnosi isključivo na fizičko značenje te riječi „otputovati“.
PUTOVANJE MISLIMA:
Misli su sastavni dio ljudskih života, koje ga gotovo svakodnevno upućuju u neke druge pravce putovanja, a u kojima se čovjek vrlo brzo izgubi, ako prethodno dobro ne upozna put na koji namjerava krenuti s njima. Putem naših misli, za trenutak se pronađemo na različitim mjestima diljem svijeta, a da se nismo ni pomakli iz svog udobnog naslonjača. Naravno, za uspješnije putovanje mislima, prethodno moramo dobro proučiti pravac u kojem ih namjeravamo uputiti, pa ćemo sam cilj zasigurno sadržajnije proživljavati. Drugim riječima, ljudi koji često maštaju o određenim gradovima koje žele posjetiti, zasigurno će i više proučavati o njima te će njihove misli biti sadržajnije odnosno određenije.
Međutim, stvarno putovati u fizičkom obliku, znači promijeniti svoj svjetonazor nad životom koji proživljavamo ovdje, u ovom trenutku, u ovome životu na zemaljskoj kugli.
Fizičkim načinom putovanja, upoznajemo kulture, ljude, običaje, arhitekturu, ali i komuniciramo s ljudima s kojima najvjerojatnije nikada ne bi stupili u kontakt da ih vidimo u svome gradu, tamo gdje sada živimo. Komunikacija na putovanjima je vrlo bitan, ako ne i najbitniji dio u odnosu s ljudima jer razmjenjujemo jezik, priču o svojoj zemlji, upoznajemo neke dijelove gradova u koje zalazimo, a za koje najvjerojatnije nikad ne bi saznali da postoje, da ne komuniciramo s ljudima koji srećemo i upoznajemo u tim centrima kroz koja fizički putujemo.
Ljudi koji ne osjećaju potrebu za putovanjima, su ljudi kod kojih najčešće teško dolazi do promjena u njihovim životima. Mislite da nije tako!?
Putovanje se često može shvatiti kao igra među novim preprekama na koje se nailazi u nepoznatim sredinama, a što ne odgovara upravo onom tipu ljudi koji su statični i kojima nepredviđene promjene ne odgovaraju. Ne mogu reći da statični ljudi ne vole putovati, ali njihov nedostatak pustolovnog duha dovodi do toga, da takva putovanja završavaju s putničkim agencijama gdje je sve isplanirano i gdje nema ni malo tog duha…
Kod ljudi s pustolovnim duhom, pojavljuje se potreba za promjenama u životu, oni putujući mijenjaju svoj prostor življenja, često i svoje vrijeme s klimatološkim vremenom u zemljama u koje dolaze, , promijene i svoj društveni i socijalni pogled s prilikama u tim zemljama. Jer, u drugoj vremenskoj zoni, daleko od poznatih ljudi, jezika i običaja, mi u stvari svoj um i tijelo navikavamo na sasvim nove uvjete, običaje, prehranu, vrijeme, odnosno s ljudima koji nas okružuju s nekim svojim načinom življenja.
Često se na putovanjima i sami sa sobom suočavamo, s predrasudama prema drugim ljudima, grupacijama i svemu onome što u okruženju u kojem živimo ili nedostaje ili se smatra nepotrebnim i nepodobnim, a to znači da preispitivajući samoga sebe, u biti se tražimo na tom fizičkom putu koje u potpunosti ima i karakteristike duhovnog putovanja.
Zahvaljujući fizičkom putovanju i komuniciranju s ljudima drugih vjera, boja kože, jezika i kultura mi postajemo obrazovaniji, produhovljeniji i bogatiji za nova iskustva. Svaka zemlja ima svoju kulturu, običaje te arhitekturu, a za upoznat ih, treba i otputovati u tom smjeru.
Mnogi se ljudi vraćaju sa svojih fizičkih putovanja i prepričavaju o dobrim klubovima, muzejima, događanjima, o tome kako sve funkcionira na neki drugi način i naravno, to su ljudi koji su vidjeli da sve može biti drukčije od trenutne situacije u njihovim društvenim uređenjima u kojima žive.
Lako je kopirati, ali teško je stvoriti nešto novo pogotovo, ako ste društvo koje ne prihvaća promjene. Zato oni koji putuju, imaju priliku vidjeti, osjetiti, doživjeti nešto drukčije i to pokušati uklopiti u svoje životne planove i to samo zato, što su vidjeli i sami sebe uvjerili da je moguće živjeti na neki drugi način…
Zagreb, 28.10.2015. godine
Ovaj tekst odražava moje osobno mišljenje i to je isključivo moj stav. Ne dozvoljavam da se, bez mog pismenog odobrenja, umnožava, dijeli i citira na bilo koje načine.
