REALNOST I MAŠTA
Gdje je granica između realnosti i mašte? Nalazi li se ta granica na onom malom prostoru koje zovemo prijelaz iz lijeve strane mozga u desnu ili nešto drugo!?
Mogli bismo reći da je realnost je čista zabluda, jer mnogo ljudi živi tako da govore kako su realni, a u biti ne shvaćaju da svatko od nas živi svoj život i da nitko ne živi u istoj realnosti.
Pogledajte razliku oko onih ljudi koji su društveno neaktivni i ljudi koji jesu aktivni u društvu.
Oni koji su neaktivni, podrazumijevamo na ljude koji imaju vremena se baviti gledanjem i praćenjem svih mogućih vijesti, oni su ti koji tim vijestima pridodaju izuzetno mnogo pažnje. Također, to su isto i oni koji će s drugima komentirati te vijesti, svakodnevno, i to s emocijama, onako sa strašću. I što dobiju, čir na želucu, od nerviranja zbog nečega što samim pričama nikako neće moći promijeniti. Najveća patnja tih ljudi je ta, što sebe nazivaju informiranijim od drugih i što tome pridodaju neku glupu važnost.
Druga skupina ljudi, koje sam već gore napomenuo, je ona društveno osviještenih ljudi. To su ljudi koji se bave sobom, svojim odnosima u društvu, komuniciraju s drugima, odlaze na društvene događaje i više pridodaju pažnje jednoj lijepoj šetnji, nego sjedenju kod kuće i praćenjem svim mogućih vijesti, koje nam televizije poslože, da kojim slučajem, ne bi nešto propustili, pa možemo gledati jedan za drugim dnevnikom.
Razlika između društveno angažiranih ljudi i ovih koji žive „biti u realnosti“ je ta što, prva skupina koristi više desnu stranu mozga, a to je kreativnost, mašta, sloboda duha. To su ljudi koji se prepuštaju čarima života, koji gledaju, poslušaju ili pročitaju vijesti samo s jednim ciljem, a to je da budu informirani i ništa više. Te ljude nećete moći vidjeti da s nekim komentiraju što je stranka na vlasti danas sjebala, već će pričati o svome životu, planovima i ciljevima koje će da pokrenu u svome životu. I da, nikome se ne nameću na njegov izbor u životu.
Od ovih koji žele biti realni, Bože im oprosti, svako malo me neko napadne kako ja nisam u realnosti. Svako malo me, doslovno napadaju da, kako ja to ne pratim što se dešava u zemlji. Pa ljudi moji, postali ste agresivni za popizdit i pun mi vas je kufer više, koliko me zamarate sa tom svojom realnošću. Odlučio sam živjeti život zdravog razuma i zdravlja, a vi sami sebi nabijajte te realne čireve na želucu od nerviranja i glupih statusa po Facebooku, o politici i nečemu, iz svoje udobne fotelje.
Dakle, da zaključim ovo o realnosti i nerealnosti. Naša realnost je samo ono što sami stvaramo sebi. Realno je da živimo svoj dan, u kojem nam je Bog dopustio da otvorimo svoje oči, zato…sve što doživimo u danu je samo uspomena, koje ćemo se sjećati. Želite li imati loša ili dobra sjećanja na život koji ste proživjeli.
A vi dragi moji, koji koristite tu predivnu desnu stranu mozga, zapamtite da, samo odbacujući granice koje nam postavlja ovo društvo, možemo putovati, upoznavati nove ljude i radovati se svakome danu u kojem živimo.
Zdravi mi i veseli bili.
Ovaj tekst je moje osobno mišljenje. Ne dozvoljavam da ga se javno prenosi i kopira u bilo koje svrhe. Može se javno iznositi isključivo uz moje pismeno odobrenje.
Zagreb, 25.08.2017.
