STRAH OD LETENJA
Svakog dana dobijemo novu priliku da poletimo u nepoznato. Ne samo to, nego gotovo svake minute nam se pruža prilika za tim. Hodate ulicom, već utabanim putem i gle, pruži vam se prilika skrenuti u neku, sasvim nepoznatu malu uličicu, a koja vas vodi prema istom cilju. Volim ulaziti u takve male ulice, male trgovine, čak često naiđem i na neke akcijske cijene, te često uživam u kupovinama, bez prethodnog planiranja.
Dakle, prilike za promjenama nam se pružaju svake minute, našeg života, prilike za promjenom životnog stila i načina življenja, sve to nas očekuje svakog dana.
Pa ipak, zašto ne prihvaćamo te promjene, koje su nam očite tu, oko nas!?
Razlog je jednostavan. Zato što je kroz naše odrastanje, u našem mozgu, ugrađen automatski pilot te mi letimo, prema već unaprijed zadanim nam ciljevima. Živimo onako kako živi i okolina oko nas, plašeći se nekih nepoznatih visina, koje bi nam donijelo isključivanje našeg automatskog pilota. To je i razlog zašto se, prilikom same pomisli na neke promjene, često osjećamo nelagodno, pomalo smušeno i nesigurno.
Svaki početak koji počinje nekom promjenom, bilo da nam je ona nametnuta ili smo je sami odabrali, izaziva privremenu pomrčinu programskih zadataka, koje su duboko ugrađeni u našoj podsvijesti.
Te programske zadatke često shvaćamo kao prihvatljivim i jedinim moralnim načinom života na ovoj, zemaljskoj kugli. I to je glavni razlog, zbog čega većina čovječanstva odustaje od svih svojih mogućnosti, koje im se pružaju za promjenama. Osim kad su u pitanju naučnici, programeri, umjetnici…jer ta vrsta ljudi žudi za nekim, dalekim i ne osvojenim prostranstvima.
Promjene su vrlo često sasvim jednostavne. Dovoljno je donijeti odluku i već u tom trenutku kreće početak promjene. To je ujedno i onaj najteži dio, jer samo donošenje odluke, koja bi za posljedicu imala početak nekog novog poglavlja u životu pojedinca, je najveća kočnica ljudskog života. Ljudi su uljuljani u svoju, navodnu sigurnost i ne žele izlaziti iz te uljuljane realnosti, u kojoj se oni osjećaju jako udobno.
Ako sjedite u fotelji, u kojoj ste svojom stražnjicom utabali donji dio, naravno da će vam biti ugodna, te vam neće biti baš drago promijeniti je za novu fotelju, koja može biti znatno udobnija, ali vam neće stvarati onaj osjećaj ugode, kao kod stare fotelje, u kojoj se nalazi udubljenje koje je ostavilo vaše tijelo kroz godine.
Samo oni ljudi, koji su dovoljno odvažni, nikad neće imati takve fotelje, u kojima će njihovo tijelo ostaviti dugogodišnje udubljenje. Prema tome, u životu treba prihvaćati promjene, obogatiti svoj život novim iskustvima, jer uvijek možete odustati od promjena te se vratiti u staru fotelju.
Zagreb, 30.10.2017.
Tekst je moje osobno mišljenje na ovu temu i nema nikakve veze s javnim mišljenjem. Ne dozvoljavam da se ovaj tekst prenosi, kopira ili na bilo koji način distribuira, bez moje prethodno, isključivo, pismene potvrde.
