TRAŽENJE SREĆE

Kakav osjećaj damo svojoj podsvijesti, u vidu neke informacije, ona će takav osjećaj i proizvoditi.

Ako je vani kiša i nije nam drago zbog toga što danas moramo kišobrane nositi, ne možemo obući što smo htjeli, mi svojoj podsvijesti dajemo informaciju da ne volimo takvo vrijeme, a ona nam proizvodi osjećaj nelagode.

Sreća nam svakodnevno dolazi, kao i nesreća, samo ih trebamo prepoznati.

Što je dobro, a što loše je u biti samo naša percepcija viđenja nečega.

Ako idete na nogometnu utakmicu, a niste tog dana baš dobre volje, teško ćete se moći uklopiti među masom ljudi koja se došla zabaviti, jer vama baš nije takav dan za zabavu.

Ako idete u takvo društvo, vjerujte mi, ljudi će se prema vama ponašati kao prema nekome nepoželjnome. Bit ćete tu, ali oni neće baš voljeti vaše društvo. U biti u takvom društvu, kada smo loše volje, stvaramo ljudima nekakvu vrstu nelagode, kao što je stvara mali kamenčić koji vam upadne u cipelu.

Nezgodno, zar ne?

Kako biste se osjećali da na toj utakmici padne gol, među gomilom koja viče, a vi baš niste nešto oduševljeni s navijanjem?

Vaše ponašanje je taj mali kamenčić u njihovim cipelama, koji ih žulja, žulja, žulja…

Hormon sreće je u svima nama, a mi mu dopuštamo ili ne, da izrazi svoju prisutnost.

Postoje dvije vrste ljudi.

Oni koji su sretni, samo onda, kada zaista imaju razlog biti sretni, međutim, kada kiša pada, njima je tmurno u glavi.

Druga vrsta ljudi su oni ljudi, za koje kažemo kako su rođeni sretni.

Ali u biti, nitko nije tako rođen. Ljudi se sami opredjeljuju hoće li im ili ne, osmjeh biti uvijek na licu.

I kada su tužni i kada su veseli. Podjednako isto.

Dopustimo li sebi da nam sunce zauvijek sja u našim mislima, te da nam je osmjeh svakodnevno na licu, naši će nas prijatelji uvijek kad nas se budu sjetili, pamtiti nas po osmjehu.

Ima i onih ljudi koji u svojim mislima imaju jedan vrlo ružan program, kojeg se drže cijeli svoj život. To počinje kao poštapalica, ali način na koji razmišljaju je ono što sami sebi nameću.

Program glasi, UVIJEK KAD GA VIDIM, GLAVA ME ZABOLI.

I sad, ako tu osobu gledate svakodnevno, recimo na poslu, kako se osjećate dok je promatrate?

Koliko pilula morate popiti za tu vrstu glavobolje, kako bi vas glava prestala boljeti.

I to zamislite, samo zato što su tako umislili.

…….

Zamislite sad ovu priču, kao da vam se sada događa, upravo vama:

Lijep je dan. Šetate svojom omiljenom ulicom, parkom, šumom…

Uživate. U dobrom ste društvu, onako, sve vam ide od ruke…

i vidite…CRNU MAČKU kako vam prelazi preko vašeg puta kretanja…

Na što ste u ovom trenutku promislili?

Naravno na nesreću…

Ja sam to preokrenuo. Ali ne samo u mojim mislima već sam i dosta drugih ljudi preokrenuo taj nesretni program u njihovim mislima.

Kada šećem s nekim, sretnemo crnu mačku koja nam prelazi preko našeg puta kretanja, ja kažem bit će sexa. Da, znam da me ljudi čudno pogledaju, ali ja sam svjedočio tome nekoliko puta…hihihihi

I sasvim neočekivano, počnemo trčati. Tko će prvi preći preko puta koja je bila putanja te nesretno – sretne crne mačke.

Jednostavno je. Ako sreću nemate tu gdje je tražite, promijenite mjesto. Samo morate znati da na mjestu gdje ste vi, mnogi drugi uspiju pronaći baš svoju životnu sreću.

Imaju drukčiji pogled na svoj život.

Vratimo se sreći.

Ako je nemate, tražite dalje jer onog trenutka kada je prestanete tražiti, može vam biti prekasno…

Naravno, ako vi tako zaključite da je prekasno.

Split, 17.01.2022.