KULISE ŽIVOTA

Život je kao nekakva priča koja se priča iz dana u dan.

Svi znamo da se prolazeći kroz život nailazi na različite situacije, za koje kažemo da su one životne.

Bez obzira na njihovu svrhu, neke nas podižu u nebesa, a neke nas ubijaju polako ili silovito, ma koliko god mi to ne bi htjeli.

Lijepe situacije s kojima se susrećemo su nam poželjne, naravno, svi bi mi htjeli da se osjećamo dobro.

Ali nitko ne želi onde druge, neugodne situacije.

Postoje te neke ružne situacije koje nas znaju trgnuti jako ružno. Da, slikovito rečeno, to je kao kada posrnemo u provaliju, izgubimo tlo pod nogama te nas tamo negdje dole duboko, iznenada zaustavi neko drvo, zgrabimo ga, te se ponadamo da je pad gotov, ali to drvo pod našom težinom pukne…

Tako je i u životu. Kad mislite da su vam svi okrenuli leđa, uskratili pomoć, vi se uhvatite za ruku onoga kojemu ste najviše pomagali, a on polagano, sasvim polagano, prst po prst vadi iz vaše ruke. Iste one ruke koju ste mu pružali toliko puta kao prijatelj, dok ste mu pomagali i odjednom njegova ruka izađe iz vaše i vi se otkotrljajte u beskraj ljudske sirovosti i zlobe.

Zamislite koliki je strah za životom, kada čujemo najglasniji zvuk u tihoj provaliji, a to je krckanje te grane koja puca, grane za koju smo se uhvatili, grane koja nam je život značila i odjednom ona puca…

A mi nastavimo propadati duboko, sve dublje u provaliju…

Postoje tako situacije kada čovjek pomisli kako je na dnu, a onda se iznenadi, shvati da od tog dna postoji još dublje dno, mjesto na čijem se dnu nalazi završetak svega …pa tako i samo dno neimaštine, bijede, užasa. Točnije, to je ono mjesto na kojem se čovjek toliko sroza da se više nema snage da se može okrenuti nazad…

To vam je kao i kazališna kulisa.

S jedne strane vidite izmišljeni život koji se predstavlja u nekoj predstavi, a s druge strane nema ničega. S druge strane su tehničari, alati i sve ono što nam pomaže da vidimo predstavu od početka do kraja.

Ali ovdje nije riječ o lijepoj životnoj predstavi. Ovdje je riječ o samom dnu. S jedne strane kulise života prikazano je bijeda, jad, siromaštvo, sve ono što čovjeka dovede do dna, a s druge strane, one iza kulise, nalazi se ponor…Onaj koji s jednim korakom odvodi ljude u smrt.

Je li smrt oslobađajuća? Je li dobrodošla? Je li ona neki vid spasa? Ne znam…

I pazi te se, uvijek će postojati oni ljudi koji su prijatelji, rodbina, svi oni koje mi poznajemo, a koji su spremni pustiti nas da dotaknemo tu posljednju predstavu iza kulise života.

Smrt…

Objavljeno u Splitu, 12.01.2024.