Ljudi…
Ponekad imamo osjećaj da su jako, jako čudne biljke, zar ne!?
Nikako da ih razumijemo, a ponekad, kažem ponekad, nas dovode do ludila sa tim svojim ponašanjem i postupcima koje uopće ne razumijemo.
Ah, ti ljudi…
Kada slušam te ljude koje susrećem svakodnevno, vidim kako je mnogima najveći problem u životu, ono što drugi misle o njima. A to je ono, što može odnijeti iznimno mnogo energije svima u životu, jer eto, netko se usudio da ne govori jako lijepo o nama…A mi smo sami sebi, tako divni, nježni i puni suosjećanja za druge ljude…
Objasnit ću vam ponašanje ljudi, na osnovu moga, odnosno, vašeg iskustva u komunikaciji s njima.
Dakle…
Svatko od nas ima taj neki svoj život. Kroz njega prolazimo hodajući u svojim cipelama, što nam naš život čini jedinstvenim.
Nitko, osim nas, ne može znati što je nama na umu, kako živimo, radimo, u kojim i kakvim se sve situacijama nalazimo i u kakve teškoće upadamo.
Međutim, sve te situacije kroz koje prolazimo u životu, oblikuju naš način na koji razmišljamo.
Svi mi imamo tzv. crne dane, a u takvim danima se i sama razina samopoštovanja zna spustiti na jako niske razine. Tako da naša razmišljanja o nekome, u veliko ovise i o našem trenutnom raspoloženju.
Razmišljamo o drugome, onako kako smo danas raspoloženi.
Nekad nam odgovaraju oni tihi trenuci, pa nas tada baš nerviraju neki ljudi, onako, nasmijani i nabijeni pozitivnom energijom. A ponekad znamo bježati od onih drugih tzv. ljudi s negativnim mislima koji neprestano pronalaze dokaze kako bi mogli da pričaju, koliko je sve oko nas toliko loše.
Zato trebamo shvatiti, svatko od nas ima pravo na svoje mišljenje, na svoja uvjerenja, te kako svatko od nas ima pravo da bude uvjeren kako su im njihovi programi, koje su u prošlosti poslagali u svojim mislima, pravilno posloženi.
Ali isto tako, ti ljudi moraju znati da to vrijedi i za nas, u biti za sve nas, podjednako.
Zato, ono što netko misli o nama, nije naš problem.
Jednom mi je na mojoj stranici na Facebooku specijaliziranom za nakit, nakon objavljene fotografije jedne ogrlice, jedna žena napisala kako u životu nije vidjela ružniju ogrlicu. I da, napomenula je kako se ne trebam ljutiti na to. Odgovorio sam joj da se ne ljutim jer to je samo njeno mišljenje s kojim ona živi. Ali nakon tog komentara, u slijedećim danima, nizali su se komentari drugih žena kako je ogrlica zaista predivna…
https://www.facebook.com/ViletinA.nakit.jewelry
Mi smo takvi kakvi jesmo, Ne možemo se svima svidjeti, jer se i nama svi ne mogu svidjeti.
Nekoga će naša osobnost motivirati da nam priđu i jednostavno osjete potrebu da nas moraju zagrliti od sreće što su nas sreli. S druge strane, na to isto naše ponašanje vrlo je vjerojatno da će se pronaći i oni koga ćemo izuzetno iritirati, te bi nas mogli i izvrijeđati zbog toga, samo zato što im “na prvu” nismo sjeli.
Čudni su ti ljudi, zar ne?
Ljudi nas promatraju i donose zaključke. Jesmo li ili ne u skladu s njihovim životnim interesima.
Pojednostavnit ću…
Ljudi nas gledaju, što radimo, kako živimo, kakve su nam navike te odgovaramo li njihovom kalupu s pomoću kojeg su podigli svoje zidove “sigurnosti” oko sebe.
Ajmo malo o prijateljstvima…
Svi imamo one ljude koje smo označili pod etiketom, najgori neprijatelji.
Mnogima je sigurno teško razumjeti, kako ti naši najgori neprijatelji mogu imati najbolje prijatelje.
U tom očaju, te najbolje prijatelje naših velikih neprijatelja, nekako automatski eliminiramo, a da ih nismo ni upoznali. Jer znate kako se za takve ljude u narodu kaže: “našla krpa zakrpu”, “lonac svoj poklopac” ili “s kim si takav si” , a to je i istina. Samo se sličnosti privlače te zajedno razvijaju svoje zajedničke interese. Što je vidljivo i u mladom ljubavnom paru, koji se pronađe, da bi kroz život, mislim na brak, zajedno razvijali svoje zajedničke potrebe.
Ono što često mi ljudi zaboravljamo da, ako smo se s nekim zakrvili i prozvali ga najgorim neprijateljem, da je to isto i on napravio za nas. A svi mi imamo neke nama drage ljude, koje volimo i koji nas vole. E tako je i za naše najgore neprijatelje…
I oni za nas kažu da smo pronašli sebi slične, što i je istina.
Čudno je to, zar ne? Kako volimo okretati priču u svome pravcu.
Drugim riječima, mi smo jedni drugima isti.
Ako je netko nama drag, najvjerojatnije smo i mi njemu dragi. Upravo zbog toga ne trebamo brinuti za tuđe mišljenje o nama, jer je ono tuđe mišljenje, ne naše.
Ali isto tako, ne zaboravimo da je nama naše mišljenje najvažnije, a da je nekome drugome, to naše mišljenje, samo mišljenje od nekoga drugoga.
Zaključimo…
Ako se s nekim ne volimo, to znači da je to samo rezultat našeg pogleda na svijet u kojemu se netko uklapa, a netko ne…
Tako je oduvijek bilo i neka tako bude zauvijek.
Objavljeno 2.03.2021.
Moje jutarnje statuse možete čitati na Facebooku
https://www.facebook.com/groups/323019194807161
Sav tekst koji ste pročitali je moje vlasništvo. Ukoliko se dijeli, molim da bude naglašeno ime autora: ViletinA
