BOLJE IŠTA NEGO NIŠTA!

 

Što je to ljubav?

Postavio sam jedno pitanje na Facebooku, dan nakon Valentinova.

Što ste drage dame, svome dragome poklonili za Valentinovo?

I odgovora je bilo mnogo.

Mnoge su odgovorile- sebe.

Drage moje dame, to što jeste u braku ili dugim vezama, ne znači da ne trebate zalijevati svoju vezu s novom energijom.

Realno gledajući, čak i u pustinji kada kiša dugo ne pada, kaktusi se suše i nestaju, ma koliko god mi mislili da je to nemoguće.

Kako zamišljate da veze i brakovi mogu funkcionirati bez zabave, odnosno, nekih novina s kojima se veze trebaju začiniti s vremena na vrijeme.

Ako mislite da to nije potrebno i da je vaša veza skladna, što mislite, kakva bi vam tek bila vaša veza da je osvježavate?

Jedno pitanje za mnoge…

Kad ste zadnji put zajedno sa svojom drugom polovicom, prošetali držeći se za ruke?

Ali ono o čemu želim ovdje da pišem, nisu vaši odnosi u vezama, jer ste sami za njih zaslužni, kakvi god da jesu.

Pišem ovo za jednu veliku populaciju, najviše žena, koje su usamljene i koje se zbog teških iskustava u životu, odriču mogućnosti da se ponovno vežu.

To je strah, drage moje, samo strah od toga da ne budete ponovno povrijeđene.

I onda u svojoj glavi montirate program koji kaže: LJUBAV JE LOŠA.

Ali ne!

Nije točno!

Ljubav je predivna!

Međutim, svi smo upoznati s činjenicom da ono što se pojavi nakon ljubavi je – sranje.

Danas imamo mogućnost da na prošle ljubavne veze gledamo iz dva ugla.

Jedan je sve ono lijepo što nam se bilo dogodilo i drugi je čisto gađenje zbog toga što se uopće dogodila ta veza.

I umjesto da ljudi na ljubav gledaju kao na nešto što je lijepo, većina se zbog prijašnjih loših iskustava, odnosno, zbog načina na koje su te ljubavi završavale, opredijele da na ljubav gledaju kao da je nešto nepoželjno.

Ali niste u pravu.

Ljubav kad se dogodi, ona se dogodi, bez puno objašnjenja.

Tamo gdje se najviše griješi, kada ljubav u vezama nestane, brzo se zaboravlja da smo sami birali partnere za igru u dvoje, te da smo i mi suodgovorni za prekid neke veze.

Odnosno.

U trenutku kada veze pucaju, obično krivimo drugu stranu za to.

Ali to nije istina.

Svi smo mi suodgovorni za prekide jer često se trči u bilo kakve veze, samo da nismo usamljeni.

Mi smo sami odraz onoga što tražimo.

I ako mislite da je bolje išta nego ništa, tada vi sami sebi smanjujete svoju vrijednost, kao nekoga tko je zaslužio da bude sretan, te se zadovoljavate s onim ljudima koji vas, eto žele.

Jako je tužno što se to događa.

Ljubav je divna, to sam već napisao.

Samo što usamljeni to ne mogu shvatiti jer je ne traže ljubav na pravi način.

Ne mora se odmah , neki slučajni susret pretvoriti u ozbiljnu vezu, a mnogi od vas se tako ponašaju.

Najugroženija skupina samaca su žene od 45 godina pa na dalje.

Uobičajeno je da imaju djecu, rastavljene su.

Mahom većina takvih žena se skriva iza gluposti koju izgovaraju, kako se zbog djece ne mogu vezivati.

O da, to je najveća glupa rečenica koju možete izgovoriti.

S tim što ste rastavljene i imate djecu, život vam nije stao.

To pravilo nigdje nije zapisano niti postoji nekakva obaveza da se vi morate žrtvovati jer, ako pogledamo činjenicu, djeca će jednog dana otići, a vi ostajete opet…sami!

Ako ne volite sebe, sami ćete se stavljati u drugi plan, a s vremenom ćete zbog samoće postati frustrirani.

O da…

Od straha da ne budete ponovno razočarani, u ovom slučaju mislim i na muškarce, vi se krijete iza odgoja djece, karijere, često govorite kako nemate vremena za sebe…

A kad ćete ga imati, ako to ne odlučite da želite?

Nije vam baš ni neki ozbiljan razlog da ste stari za vezu.

Pa već sutra ćete biti stariji za jedan dan i tako svakog dana sve stariji i stariji.

Tako da ste sada, dok ovo čitate, upravo toliko mladi da možete misliti na svoju ljubav.

I bez obzira što starimo iz dana u dan, svakog dana smo mlađi od onog sutrašnjeg dana i svakog dana imamo priliku ili da sredimo svoj život ili da ga ponovno, zaseremo.

Toliko ljudi je usamljeno, toliko ljudi se zakopa u kuću pred televizorom, toliko ljudi izbjegava kontakte i izlaske vani, odlaske u šetnje….

Toliko ljudi je sebe osudilo na ljubavnu propast.

I da, mnogi od vas koji ste usamljeni, mislim na vas koji ste bez ljubavnog partnera, svom snagom se trudite sami sebe uvjeravati, kako vama je dobro i ne treba vam nitko.

Ali dođu vremena kada duša zbog te usamljenosti pati…

Valentinovo, Uskrs, godišnji odmori, Božić, Nova Godina,…

To su oni neugodni trenuci kada se ljudi osjećaju posebno usamljenima, kada moraju odlučiti hoće li nekome smetati u njihovom društvu ili će “opet” ostajati sami.

O da, znam kako je to…

Nemojte sebi dozvoljavati da sami sebe uvjeravate, kako manje vrijedite od onih koji su godinama u sretnim vezama.

Stoga…

Kada se ljubav dogodi, prije nego završi i nastane ono ružno sranje od osjećaja nakon prekida, imate toliko mnogo mogućnosti da za trajanje te ljubavi, ulažete svu svoju unutarnju ljepotu u nju i da se potrudite da se razumijete s partnerima, da zajedno osvajate osmjesima svoje živote…

Da, kada ljubav traje imate brojne mogućnosti uljepšati sebi svoj život…

Jer kasnije bude kasno…

OBJAŠNJENJE ZAŠTO SAM NAPISAO OVAJ TEKST.

U tekstu sam pisao iz svog iskustva.

S obzirom na to, posebno sam osjetljiv na onaj osjećaj usamljenosti kroz život moje majke, a kroz njen život opisao sam vam iskustva mnogih žena koje to isto doživljavaju.

Pratim mnoge statuse na društvenim mrežama, slušam što i kako pričate o sebi i sve to, malo po malo, znam zapisivati kao iskustva ljudi koji me okružuju, a okružuje me stvarno mnogo ljudi.

Usamljenost je ružna, zato nemojte sebe osuđivati na to.

Vidio sam mnoge usamljene ljude koji se preporode nakon što upoznaju novu ljubav.

Misliti na sebe nije sebično, to je samo briga o sebi.

Upoznajte ljubav i uživajte u njoj.

Želim vam svu sreću ovoga svijeta.