Zašto se ljudi danas, pored svih mogućnosti komunikacije, osjećaju usamljenima?
Zbog čega mnogo njih kaže kako uživa u samoći?
Zbog čega mnogi prihvaćaju kako je bolje biti sam nego ponovno prevaren?
I zamislite, ta poštapalica je postala toliko uobičajena, ne mogu reći normalna jer to nije normalno, da mnogi podržavaju svoje prijatelje u takvim izjavama.
Podržavanjem drugih da se ne opuste i traže dalje je ravno tome da podržavate usamljenost kod svojih prijatelja…Bez obzira koliko mi mislimo da znamo što je bolje za njih…
Umjesto da ih ohrabrujemo, mi ih vraćamo u neku zonu loše ugode, umjesto da im kažemo kako se moraju boriti za sebe.
Zamislite da kada nekome tko ostane bez posla kažemo, kako je bolje da odustane od potražnje, jer eto, bolje odustati nego da ga opet ne razočaraju na novom poslu.
Naravno, to nam nije normalno pa ćemo poticati druge da traže posao.
A ljubav?
Jesmo li svjesni koliko su ljudi koji su usamljeni, u biti nesretni?
Jesmo li svjesni koliko u takvom trenucima, ljudi duhovno propadaju?
A kad netko propada duhovno, on gubi volju za životom, za radom…
Jesmo li svjesni uopće, koliko ljudi godišnje sebi oduzme živote, kad ostanu bez ljubavi?
Kad padnu u depresiju i nemaju volje za životom.
Jesmo li svjesni da kada nekome savjetujemo kako je najbolje da ostane sam, da mu stavljamo omču oko vrata te mu pomažemo da donese neke sulude odluke?
Mislite da je to suludo što pišem?
Da ponovim.
U svijetu se mnogo ljudi ubija zbog raznih vrsta depresija i to svake godine.
A što je depresija nego rezultat osjećaja usamljenosti, otuđenosti.
Jer kad ste u vezi, ne samo da imate najbolju relaksirajuću pomoć, mislim na seks, nego i zagrljaj, razumijevanje, potporu, osjećaj da niste sami…
Da…
A mi podupiremo druge da ne traže dalje, jer eto, mi njih razumijemo.
Mnogi misle da, ako ne podržavaju patnje svojih prijatelja, kako će biti odbačeni od strane istih, jer se boje da netko ne pomisli kako nemamo razumijevanja za njihove boli.
Ali, ako bolje razmislimo, želite li uz sebe imati nekoga tko će, s vremenom, postati životna kukavica ili želite imati nekoga tko će biti borac za sebe???
Što se tiče novih veza…
Znam kako izgleda to kada vam je srce povrijeđeno. O da, itekako znam.
A sad zamislite…
Zamislite da probate jedno jelo koje vam se od prve ne svidi.
I nakon tog iskustva pomislite, kako ne želite da vas probavanje nekog drugog jela ponovno ne razočara, te cijelog života jedete nekoliko vrsta jela…
Suludo je, zar ne?
E tako je i s ljubavnim vezama..
To što nam se zvijezde ne poklope dok smo u vezi s nekim, ne mora značiti da ne postoji netko tko će nam odgovarati u potpunosti…
Ah da…
Predrasude…
O tome sam napisao poseban blog jer je to ono što nas stvarno ubija…
malo o prijateljima i njihovoj potpori…
Ako imate uz sebe ljude koji će vam govoriti kako je život koma, kako imaju loših iskustava u životu i ljubavi i kako je dobro da ne idete dalje, odjebite te ljude.
Ma koliko god vam netko bio dobar prijatelj, zapamtite, dobar prijatelj vas neće podržavati da postupno tonete, već će vas podupirati da se podignete i krenete dalje u životu.
Dobar prijatelj je uvijek dobar psiholog.
Ako to nije, je li vam jasno zašto ste u depresiji???
Mijenjajte sve. I prijatelje, ako trebate…
Što će vam netko, tko nije uz vas kad ih trebate?
Što će vam netko, tko kaže da će doći kod vas, pa ga nema…
I tako opet, opet, opet…
Što će vam prijatelji koji će prije objaviti svoj život na društvenim mrežama, nego što vas nazovu i pohvale se?
Ako netko objavljuje na društvenim mrežama svoj život, a vi to ne znate prije javnosti, odjebite to.
Tko vas voli neće vas vući za nos.
Prema tome, da zaključim…
Ako je nešto propalo, ne mora značiti da je to obrazac koji nas prati cijeli život.
I gradovi kada izgore, razruše se u potresu, ponovno se grade, zar ne?
Zbog čega se nečiji život ne bi mogao podignuti iz pepela?
Odlučujemo sami…
Ako prijatelji nisu uz vas, mijenjajte ih….
I ja sam….
Split, 23.07.2021.