Svaki umjetnik ima svoj put odrastanja.
Sam čin odrastanja, u umjetničkom smislu, možemo usporediti sa životnom pričom one male, ružne gusjenice, koja se s vremenom, pretvara u prekrasnog leptira.
Umjetnik ima potrebu da stvara.
Potrebu da izbacuje iz sebe sve ideje koje mu se po glavi vrte jer ukoliko to ne napravi, te ideje postanu kao noćna mora koja ga proganja, iz dana u dan…i tako godinama.
Materijaliziranjem jedne ideje, umjetnik može uvidjeti u kojem je trenutnom stupnju razvoja, u tom trenutku.
Bez obzira na kritiku i društvo u kojem žive umjetnici, izbacivanjem trenutnih ideja kroz realizaciju u materijalnom smislu, u njihovim mislima se oslobađa dodatni prostor za razvijanjem, sasvim novih ideja ili poboljšanju već od prije materijaliziranih.
Zato, pustite umjetnike da stvaraju, bez obzira razumijete li tu njihovu potrebu za pomicanjem granica.
Umjetnici s tim, da vi ne razumijete, njihov rad i način života, nemaju nikakav problem, vi ih imate…
Upitajte pušača zbog čega puši, alkoholičara zbog čega pije, one koji mahnito kupuju zbog čega kupuju, kockara zbog čega kocka…
E upravo zbog toga umjetnik teži velikim prostranstvima, a na vama je da to prihvatite ili ne…
Picasso je izjavio: Svako dijete je umjetnik. Problem je ostati umjetnik kad naraste…
Zagreb, 19.10.2012.