Gledajući u ljude, uvijek gledamo u one fasade koje su trenutno na njima, odnosno, gledamo u fasade koje su na svima nama kao rezultat načina na koji živimo.

Mi smo glavni junaci našeg života te stvarajući određena životna poglavlja, s vremena na vrijeme stvaramo određene fasade na sebe, netko radi zaštite, netko iz potreba, netko iz želje, a sav teret takvog načina življenja odražava se kroz nekoliko slojeva nagomilanih fasada.

Sve su one, čudom ili ne, toliko prilijepljene jedna na drugu, da su se u međusobno u potpunosti izmiješale u toliko velikoj mjeri da više i ne znamo, koliko slojeva te fasade posjedujemo na sebi.

Sasvim je za očekivati da ponekad i ne znamo, koja nam je od tih svih naših fasada prava.

Najveći haos, koji sami sebi priređujemo nastaje onda, kada koristimo više tih fasada odjednom.

Je li vam poznat onaj osjećaj kada se u jednom se trenutku smijete dok u istome trenutku, negdje tamo duboko u sebi, umirete od straha kojeg smo sami sebi nametnuli, a da nas nitko na to nije natjerao.

U jednom trenutku se veselimo, jer je netko tko nas je davio dok je bio s nama, napustio, a u istom trenutku negdje duboko u sebi plačemo zbog situacije kada nas ti voljeni ostavljaju.

Patetično, zar ne?

Kako nekog bolje upoznamo, s vremenom nam se ta osoba sve više otvara te nam bude dostupnija. Nekako nam ljudi budu prisniji i draži kako ih sve bolje upoznajemo, naravno, samo onaj dio koji su nam odlučili prezentirati o sebi, kao priču svojih života.

A što je s onim ljudima za koje smo odmah rekli da nam ne odgovaraju, kad smo ih upoznali?

Što je s njima koje i ne poznajemo, ali o njima smo čuli baljezganja drugih ljudi, a mi naivni, prihvatimo tuđe predrasude o tim tamo nekim ljudima? ?????

Kada nam se otvore, odnosno, kada čujemo da se takve osobe izjadaju nekome, kažemo kako su napokon maske pale. O da, ironije li. Tamo neki nam se ne sviđaju i odmah pridodajemo osude kao nekim lošim ljudima.

Ali sve te fasade, o kojima ovdje pišem, su one koje su sada na svima nama te se prikazane kao slojevi svih naših životnih fasada, koje su na nama ostavile sve naše životne situacije. Neke su fasade pliće, a neke poput dubokih brazdi, duboko ukopani u našim srcima.

No dobro, sve te fasade su ništa drugo nego potrebne zaštite koje su tu s ciljem da sebe zaštitimo od radoznalih pogleda drugih ljudi.

Na nama se nalaze slojevi fasada. Neke su dobro zakamuflirane, a neke se i iz aviona vide na nama. Sve su to slojevi života, ljubavi, sreće, ali i bola i patnji, koje na nama stvaraju prava mala remek djela fasada, iza kojih se skrivamo. Neki uspješno, neki ne.

Split, 5.02.2023.