KAKO JE MOJA MAJKA PROKLELA SVOGA SINA – ALENA STANČIĆA

Sam naslov je simbolično jak.

Ovo pišem točno na drugu godišnjicu tvoje smrti, majko, jer nemam više snage da se pravim kako se ništa nije događalo, a događalo se.

Nikad te, majko, nisam natjeravao da prepišeš stan na mene, da bude samo moj.

Da jesam, to bi bilo već odavno riješeno, a ti si to znala i bila si toga svjesna.

Pustio sam neka bude onako kako si ti htjela.

A onda, jednog dana, ušla si u moju sobu i proklinjala svog sina Alena Stančića i ne objašnjavajući mi zbog čega, jednostavno si nestala.

Vidio sam da si bila uplakana, ali mi nisi dala vremena da te pitam o čemu je riječ.

Kada si se pojavila bila si vidno tužna, oči su ti bile crvene od plakanja, ali si odlučila meni ništa ne govoriti.

Nisam te htio zamarati jer sam znao da si imala jedan zahvat na srcu i da te čekalo još takvih.

Bila si umorna, iscrpljena i tužna…

Nakon nekog vremena upitao sam te što se događa, a odgovorila si mi da si bila kod odvjetnice i da je na godišnjem odmoru te da si dogovorila termin za 5. rujna, odlučna da mi svu imovinu prepišeš.

(moja majka je umrla 1.rujna)

Nikad mi nisi rekla zbog čega si proklela svog sina Alena, zbog čega ti je proklinjanje njega samoga postalo sve češće i češće, pa čak i na sam dan smrti koja je došla iznenada.

Kad sam zvao kola hitne pomoći, sjeli su te u stolicu i zadnje što si mi rekla kako ti je žao što mi nisi uspjela prepisati stan.

Znala si kakav pakao pohlepe tvog starijeg sina Alena će me čekati kada odeš.

A onda, nakon tvoga sprovoda, nazvali su me tvoji ljudi od povjerenja i pozvali me da mi ispričaju cijelu priču.

Ono što nisi htjela da saznam, sad znam.

Tvoj sin Alen Stančić, svaki put kad te zvao ili te posjetio, upirao je u to da te strpa u starački dom.

Mene je godinama pokušao nagovarati da to uradimo, ali znao sam da ga jedino zanima da se proda tvoj stan i da pokupi svoj dio novca, zato sam ga uvijek odbijao.

Ali…

Tebe je uporno nagovarao i to do te mjere da si, nakon svakog poziva njegovog ili posjeta, gutala Normabele da ti smiruju bolesno srce.

Sada znam da je tvom sinu Alenu bilo bitnije da dobije novce, nego da pazi na tvoje srce.

Nakon svakog posjeta, pila bi Normabele te zvala svoje prijatelje i plakala im.

Ali si to od mene tajila i tražila si od svih da ne govore mi ništa.

I tek sad mi je jasno zbog čega si proklela svog sina Alena, zbog čega si toliko bila ljuta na njega, jer te dovodio do psihičkog sloma koji je završavao na Normabelima za smirenja bolesnog srca.

Nisam nikada mislio da ću ovo pisati javno, ali kad se sjetim koliko je taj tvoj sin Alen vršio nasilja nad menom u djetinjstvu, koliko sam samo batina dobio od njega, ništa mi drugo ne preostaje nego ga prikazati onako kakav stvarno je.

U javnosti se uvijek prezentirao kao divan i krasan, a prema nama je bio nasilnik.

Prema tebi psihički, a prema meni fizički. Naravno da sam u djetinjstvu o svemu mučao jer nije lako bilo te gledati kako se mučiš raditi, kako bi nas uspjela prehraniti.

Ali, sada kada te nema, mogu sve.

Mogu reći sve što me proganja pa i pisati o maltretiranju tog tvog sina Alena, koje je provodio nad nama, iza zatvorenih vrata…

Majko, dan danas se isplačem zbog tvog odlaska.

Dan danas mislim kako ti nije mjesto tamo negdje, pod zemljom.

A tvoj sin Alen…

Nikad ga nisam vidio da je pokazao imalo empatije prema tebi, a pogotovo da je suzu pustio dok pričamo o tebi.

Naravno, njegova priča o tebi se svodi na stan, u kojem sam cijeli život živio s tobom, a iz kojeg me želi izbaciti na ulicu, samo da bi se domogao novca od njega.

Da majko, nije se promijenio…

Ostao je isti…

Nasilnik!