Takav je život.
Umjesto da koristimo činjenicu koliko smo jedinstveni, mi uporno pokušavamo imitirati uspjehe drugih.
Mi smo jedinstveni i zamislite, nitko ne hoda kao mi, nitko ne jede kao mi, nitko ne razmišlja kao mi, nitko ne voli iste stvari, kao i mi.
Totalno smo jedinstveni i umjesto da razvijamo svoju jedinstvenost, mi je se plašimo. Što više, mnogi zaboravljaju na tu svoju jedinstvenost zbog straha da se neće moći uklopiti u društvo u kojem vladaju oni, koji su se složili da zauvijek izgube svoju jedinstvenost, te prihvate tuđu “jedinstvenost”.
Jer prihvaćajući ono što nam drugi nameću “kao normalno”, mi se odričemo svega što mislimo o tome, odnosno, s vremenom prihvatimo i sve mane tog obrasca ponašanja.
Odričemo se mogućnosti da kažemo što mislimo, a što je najgore, odrečemo se i mogućnosti da živimo onako kako bi mi željeli da živimo.
Pogotovo moramo uvijek imati na umu, ako nam je Bog stvarajući nas, dao mogućnost da sami odlučujemo u kojem smjeru ćemo uputiti svoj život, tada ne bi smjeli dopustiti drugima da nam nameću njihovo mišljenje o tome kako bi mi svi trebali živjeti. Vjerujmo u ono što nam je Bog podario, mogućnost da sami odredimo što ćemo biti i kako ćemo živjeti.
Zagreb, 16.04.2021.g.
